Nema dvojbe da se Crna Gora mora i može razvijati jedino kao otvorena preduzetnički orijentisana evropska zemlja u kojoj će svi njeni građani moći da oživotvore svoje temeljne životne ciljeve, siguran i dobar posao, visok kvalitet života i visok stepen socijalne uključenosti u sve aspekte društvenog života saglasno evropskom razvojnom modelu. Prema tome, Crna Gora mora da promoviše sljedeće razvojne ciljeve, trajan i održiv rast bruto domaćeg proizvoda, smanjenje nezaposlenosti, smanjenje regionalnih razvojnih disproporcija, povećanje kvaliteta života i povećanje socijalne uključivosti svih društvenih skupina, što podrazu-mijeva podizanje na nivo prosjeka EU - kazao je u razgovoru za "Vijesti", profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici dr Anđelko Lojpur.
U Crnoj Gori se često kao razvojna šansa ukazuje na poljoprivredu, turizam, pomorsku privredu? Da li Crna Gora stvarno ima konkurentsku prednost u tim granama?
Sigurno je da Crna Gora posjeduje značajne komparativne prednosti, posebno u granama o kojima vi govorite. Međutim od komparativnih do konkurentskih prednosti je dug put. Kad to ne bi bio slučaj, objektivno se može postaviti pitanje zašto je Holandija, koja ima veoma malo sunčanih dana, nema zemljišta osim onog koje je otela od mora i slično, vodeća zemlja u proizvodnji cvijeća, a ne recimo Crna Gora. Ili, zašto među vodećim zemljama na planu konkuretnosti nema zemalja koje su veoma bogate prirodnim resursima kao što su Argentina, Venecuela i slično, a koje imaju mnogo razvojnih problema. Objektivno, zemlje koje bi se na dugi rok oslonile samo na izdašne prirodne resurse kao što su klima, zemljište, jeftina radna snaga brzo bi se našle u nezavidnoj poziciji, bolje reći umjesto da se bogate one bi siromašile. U krajnjem zaključak se svodi na potrebu izrade nacionalne strategije konkurentnosti, što su uostalom uradile i sve zemlje u okruženju.
Za koje faktore smatrate da su od ključnog značaja za konkurentnost i kakva je situacija u tom pogledu u Crnoj Gori?
Radi se o oprobanom receptu koji su primijenile zemlje koje prednjače po dostignutom nivou konkurentnosti, a to su svakako inovativnost, kvalitet i poštovanje standarda kvaliteta, znanje, prilagodljivost, tolerantnost, obrazovanje, istraživanje i razvoj i istrajnost da svi ovi elementi imaju karakter preduzetnički orijentisane filozofije. Činjenica je da je crnogorska privreda iz procesa sankcija i tranzicije izašla razmrvljena, da smo propustili najmanje dvije faze tehnološkog razvoja, da u oblasti menadžmenta zaostajemo najmanje pola vijeka za SAD, da privatni sektor, objektivno, još uvijek nije bio u stanju da preuzme ulogu istinskog generatora rasta. Opasnost je sadržana i u tome što preduzeća postaju sve manja, što se bore za golo preživljavanje od danas do sjutra, i što u takvim prilikama menadžment ne misli o razvoju i budućnosti. Istina je da je razvoj skup, da traje dugo, da ulaganja čak ponekad ne donose očekivane rezultate, ali sa takvim rezonovanjem smo osuđeni na zaostajanje i sve smo dalje od mogućnosti da ispoštujemo pravila koja važe na tržištu EU.
Vi ste predsjednik komisije za izradu strategije konkurentnosti u Uniji poslodavaca i šta ste uradili na tom planu?
Prvo, okupili smo ugledne preduzetnike i ljude od struke koji shvataju problem konkurentnosti na način kako sam to prethodno izložio. Drugo, uradili smo program koji je prihvaćen od organa Unije, i krenuli smo da tu ideju u formi preporuke izložimo i ostalim relevantnim državnim institucijama kao što su Univerzitet, Vlada, Komora, Sindikat. Naša namjera je da nakon što animiramo i neke strane konsultantske kuće oko ovog projekta okupimo najkraetivinije pojedince i institucije u Crnoj Gori, da pitanje konkurentnosti izvučemo iz sfere jalovih i kvazi akademskih rasprava koje imaju veoma malo veze sa privrednom realnošću u Crnoj Gori i da bar za početak Crnu Goru uvedemo u grupu zemalja u kojima će biti ocjenjivana konkurentnost.
Da li na planu konkurentnosti vidite i neke pozitivne pomake?
Svakako, može se primijetiti da ekonomski sistem Crne Gore polako počinje da zaživljava na jednoj novoj, tržištu primjerenijoj vlasničkoj i menadžerskoj strukturi. U tom smislu je jako važno da prestanemo širiti pesimizam, da prestanemo promovisati uvoznike koji uništavaju domaću privredu, i u najkraćem, da se kao društvo opredijelimo između "strategije lokomotive" ili "strategije posljednjeg vagona". To znači da se težište sa hroničnih gubitaša koji privredu Crne Gore vuku nazad pomjeri ka preduzećima "lokomotivama" onima koji vuku naprijed. Njima ništa ne treba davati, samo im treba osigurati uslove da budu još uspješniji, a takvih firmi i pojedinaca ima u Crnoj Gori. I umjesto što se bavimo gubitnicima, trebalo bi da se bavimo pobjednicima i time da stvaramo pobjednički mentalitet.
Da li je Vlada jedino odgovorna za taj proces?
Svakako da nije, čak i kad bi htjela da preuzme tu ulogu. Naime, kad privrednici prizivaju pravnu državu i jaku vladu, po meni, oni time ne podrazumijevaju da se vlada "miješa" u sve i svašta, već očekuju da vlada istinski vlada, da svoj jako potreban kredibilitet ispolji na način što će dizajnirati odgovarajuća rješenja na planu ekonomske i razvojne politike i čvrsto istrajati na primjeni tih rješenja. U tom slučaju na značaju dobijaju druge institucije kao što su Unija poslodavaca, Komora, Sindikat, Univerzitet i slično, što znači da funkcionišu institucije sistema, odnosno da nam trebaju čvrste i stabilne institucije koje neće posezati za diskrecionim mjerama od jedne do druge prilike.
JOŠ POSLA DO TRŽIŠNE PRIVREDE
Objavljivanjem studije Svjetske banke pod nazivom "Poslovanje 2005: otvaranje radnih mjesta", došli smo do saznanja da se SCG našla na čelu liste od 12 zemalja koje su u prošloj godini najviše učinile na planu reformi i time postala poželjno odredište za potencijalne investitore. Šta to znači kada je u pitanju Crna Gora?
Prije svega, valja napomenuti, da je u ovom izvještaju predmet ocjenjivanja bilo desetak elemenata kao što su pokretanje biznisa, izdavanje dozvola za gradnju, zapošljavanje i otpuštanje radnika, izvršenje ugovora, registrovanje svojine, mogućnost dobijanja kredita, zaštita investitora, provođenje stečajnog postupka i slično. Drugo, istraživanje je rađeno samo na primjeru Srbije, s tim da treba naglasiti da je Crna Gora po većini ovdje ocjenjivanih kriterija dosta odmakla ne samo kada je u pitanju donošenje zakonske regulative, već i u njihovoj implementaciji. Da nema mjesta euforiji pokazuju nalazi spomenute studije, tako je na primjer vrijeme potrebno za rješavanje privrednih sporova skraćeno sa 1.028 na 635 dana što je i dalje jako dugo, vrijeme potrebno za osnivanje firmi sa 51 na 15 dana, obavezni osnivački kapital je smanjen sa 5.000 na 500 eura i slično, što je još uvijek znatno iza standarda u zemljama tržišne privrede. Prethodnom treba dodati da se ova studija nije bavila makroekonomskom situacijom, a da je u tom pogledu MMF čak doveo u pitanje nastavak pregovora sa Srbijom, te da se uspjeh reformi ne mjeri brojem donesenih zakona, već postignutim efektima.