VOLONTERIZAM – IZAZOV ZA DRŽAVU I BIZNIS SEKTOR

Autor: Branislav Begović, dipl. pravnik , UPCG

I UVOD

Riječ volonterizam etimološki vodi porjeklo od latinske riječi "voluntarius" što znači dobrovoljan, bez naknade, a u naš jezik stigla preko francuske riječi "volontaire", što znači onaj koji radi bez naknade, dobrovoljno.Volonterski rad je dobrovoljan, bezteretan rad. Termin volonterizam ima i domaće jezičko značenje dobrovoljan rad i sl., ali ga ovdje koristimo uslovno ostavljajući zakonodavcu da poštujući principe " dobrih " propisa rješi ovo terminološko,odnosno jezičko pitanje. Odnosni termin podrazumijeva da pojedinac-fizičko lice može biti akter nekog društveno korisnog rada, prostorno i vremenski određenog( ovde ne razmatramo mogućnost dobrovoljnog rada lica ispod 15 godina života). Naše interesovanje je ograničeno na moguće dodirne tačke volonterizma i biznis sektora odnosno tržišnih aktivnosti privrednih subjekata od direktnog ili indirektnog uticaja na poslodavce.

Odnos tržišnog i netržišnog , profitnog i neprofitnog, obaveznog i dobrovoljnog, samo su neki od izazova koje ćemo delimično analizirati kako bi markirali neke uzročno-posledične veze, sfere stvaranja roba i usluga prepoznatljivih i merljivih na tržištu i sfere aktivnosti koje sobom nose dobrobit široj zajednici ili pripadnicima pojedinih grupa.

Pri ovom predmet našeg analiziranja nije sektor državnih preduzeća u RCG kojih ima ukupno 67 , te odnosa ovih prema pitanjima volonterizma.

II ZAKONODAVSTVO RCG I VOLONTERIZAM(de lege lata)

U zakonodavstvu RCG ne postoje propisi koji se isključivo bave pitanjem volonterizma. Sa aspekta normiranja, nezavisno od toga koja se terminologija koristi, podsećamo na pojedine, posebnim zakonima, uređene odnose koji na direktan ili indirektan način imaju norme o volonterizmu.

1. Zakon o državnom tužiocu (Sl. list RCG br.69/03), čl.122

"Diplomirani pravnik može, radi sticanja potrebnog znanja i uslova za polaganje pravosudnog ispita , biti primljen na obuku kod Državnog tužioca kao volonter"

2. Zakon o sudovima( Sl.list RCG br.5/02, 49/04), čl.117

"Sud može primiti na praksu, bez naknade, i diplomiranog pravnika radi stručnog osposobljavanja. O prijemu i stavu 1 ovog člana odlučje predsjednik suda"

Napomena: odredbe zakona pod 1 i 2 su primjer diskrecinih prava nosilaca javnih funkcija .

3. Zakon o lokalnoj samoupravi (Sl. list RCG br.42/03,28/04,75/05,13/06), čl.87. st.2

"Predsjednik skupštine opštine koji funkciju vrši volonterski ima pravo na naknadu u skladu sa propisom skupštine"

4. Zakon o zaštiti od požara (Sl. list br.47/92,27/94), čl.50

"Vatrogasci u dobrovoljim vatrogasnim jedinicama, po pravilu, vrše poslove, bez naknade.

Licu koje u dobrovoljnoj vatrogasnoj jedinici poslove i zadatke ne obavlja profesionalno SO , Vatrogasno društvo, preduzeća , ustanove ili drugo pravno lice može odrediti stalnu ili povremenu naknadu."

5. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl.lisbr.54/03,39/04,61/04,79/04,81/04,29/05), čl.15

"Prava za slućaj invalidnosti i telesnog obeštećenja ostvaruju osiguranici i lica koja pretrpe povredu na radu učestvujući:

1. u akcijama spasavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda ili nesreća

3. na drugim poslovima i zadacima za koje je zakonom utvrđeno da su od opšteg interesa"

čl.35 st.2

"Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na način predviđen u čl.4 ovog zakona koju lice pretrpi učestvujući u aktivnostima iz čl.14 i 15 ovog zakona."

6. Zakon o zaštiti na radu (sl.list RCG BR. 79/04), čl.4 st.1

"Odredbe ovog zakona primenjuju se na sve zaposlene koji rade na teritoriji CG... kao i na sva druga lica koja učestvuju u radnim procesima ili su prisutna u procesu rada i radnoj sredini, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno"

7. Zakon o porezu na dodatu vrijednost( Sl.list RCG br.65/01,32/02,76/05), čl.26 st.1, tč.6,7,13

"Plaćanja poreza na dodatu vrijednost su oslobođene usluge od javnog interesa i to:

6. usluge iz oblasti kulture, uključujući ulaznice za kulturne priredbe i promet proizvoda, neposredno povezan sa tim uslugama koje vrše neprofitne organizacije u skladu sa propisima koje regulišu oblast djelatnosti kulture

7. usluge vezane za sport i sportsko vaspitanje koje obavljaju neprofitne organizacije (savezi, udruženja i sl.)

13. usluge koje obavljaju nevladine organizacije osnovane u skladu sa propisom kojim se uređuje poslovanje tih organizacija, ukoliko ne postoji verovatnoća da će to odobrenje dovesti do narušavanja konkurencije."

8 . Zakon o porezu na dobit pravnih lica (Sl.list RCG br.65/01, 80/04), čl.32

" Pravna lica osnovana kao nevladine organizacije oslobađaju se poreza na dobit do iznosa od 4.000 eura, pod uslovom da tu dobit upotrjebe da ostvarivanje ciljeva zbog kojih su osnovane. Oslobođenje iz st. 1 ovog člana utvrđuje se Rješenjem nadležnog poreskog organa"

Iako je to stvar zakonodavne politike moramo primjetiti da su stupanjem na snagu Zakona o radu -29.07.2003. prestale da važe odredbe Zakona o radnim odnosima( Sl. list SRCG br.29/90, 42/90,28/91 i Sl. list RCG br.16/95), a to znači i odredba čl.14 E koja je "poznavala" volonterski rad i ugovor kao osnov takvog rada. Međutim, važeći Zakon o radu (Sl. list RCG br.43/03,25/06) " ne poznaje" volonterski rad kao da je zbilja drugačija nego što jeste.Imamo, dakle, u Zakonu o radu, kao opštem zakonu, stanje "pravne praznine" kada je u pitanju određenje ovog zakona prema volonterskom radu

III VOLONTERIZAM I PRIVREĐIVANJE

Obavljanje privrednih djelatnosti moguće je vršiti na individualnoj osnovi(trgovac, preduzetnik, privredno društvo jednog člana) ili kolektivnoj osnovi (privredna društva). U svakom slučaju jasan je cilj privređivanja ekonomsko-profitni interes. Privređivanje je najvećim djelom locirano u pravni podsistem kompanijskog i trgovačkog (privrednog ) prava, odnosno podsistem radnog prava, a volonterizam , s obzirom na svoje karakteristike (dobrovoljnost, aktivnosti bez naknade i za opštu dobrobit) ne pripada odnosnim pravnim podsistemima. Kompanijsko i radno pravo imaju više susretnih tačaka( statusne promjene i radni odnosi, otvaranje stečaja i radni odnosi, poslodavac i organi društva, participacija zaposlenih u upravljanju i sl.). Radno pravo reafirmacijom ugovora o radu sve više postaje grana privatnog prava i u tom smislu se sve više udaljava od javnog prava. Buduću da se ovdje ne bavimo ugovorima o radu bilo je potrbe napraviti distinkciju volonterskog rada u odnosu na neke druge pravne institute , a prije svega tzv. posebne ugovore o radu.

Podsjećamo da po Zakonu o radu (Sl.list RCG br.43/03, 25/06) poslodavac može zaključiti i posebne ugovore o radu za:

-obavljanje privremenih i povremenih poslova koji ne traju duže od 90 dana u jednoj kalendarskoj godini, sa licem koje se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (čl.141)

-obavljanje poslova van prostorija poslovanja (čl.142)

Sadržaj odnosnih ugovora preciziran je odredbama čl.143, a odredbama čl.144 Zakona o radu propisano je da lice sa kojim je zaključen ugovor iz čl.141 i 142 ima pravo na zdravstveno osiguranje, penzijsko-invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenostu u skladu sa zakonom.Odnosni ugovori nemaju obelježja volonterskog rada jer:

-obavezan elemenat takvog ugovora je "visina, rok i način isplate zarade za izvršeni posao", a volonter ne prima za posao zaradu.

-odnosni ugovori sadrže naznaku posla, radi čijeg se izvršenja zaključuje ugovor dok se volonter angažuje za opštu dobrobit ili dobrobit drugih lica, bez zasnivanja radnog odnosa

-privremeni i povremeni poslovi ograničeni su vremenski a ne količinom rada i brojem angažovanih lica

-radno vrijeme kod ugovora o privremenim i povremenim poslovima se obično poklapa sa radnim vremenom zaposlenih

-ako je volonterski odnos zasnovan ugovorom ovaj ima obligaciono-pravni karakter jer se istim ne uspostavlja radni odnos ali ovaj ugovor po važećim prorisima uzrokuje i radno-pravna dejstva jer volonter stiče pravo na osiguranje za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja.

-krug lica koja mogu biti angažovana za obavljanje privremenih i povremenih poslova je sužen na one " koji ne zahtevaju posebno znanje i stručnost i po svojoj prirodi su takvi da ne traju duže od 90 dana u jednoj kalendarskoj godini, dok kod volonterskog rada praktično nema granica u pogledu stručnosti i vremena provođena aktivnosti u jednoj kalendarskoj godini

-vrijeme provedeno na volonterskom radu na poslovima koje su uslov za zasnivanje radnog odnosa , odnosno rad na određenim poslovima smatra se radnim iskustvom, dok povremenih i privremenih poslova to nije slučaj

-ugovor o povremenim i privremenim je dvostrano teretan pravni posao, lukativni ugovor, a volonterski nema objelježja lukativnog pravnog posla, već opšte koristi i dobrobiti za širu društvenu zajednicu ili određenu grupu ljudi.

Kako između posebnih ugovora o radu i volonterskog rada postoje bitne razlike , važno je ukazati i na okolnost da volonterski rad ne može zamjeniti rad državnih službenika i nameštenika gdje postoji državna služba i ne može mjenjati plaćeno zaposlenje. Volonterski rad se nalazi između tržišnog, profitnog sistema (tzl. prvi sektor) i javnog sektora (tzv. drugi sektor).Istim se pružaju usluge, odnosno servisi koje ne mogu da pruže ili ne pružaju ni tržište ni javni sektor. U pokušaju da prepoznamo interes biznis sektora za volonterizam moraju se potencirati , bar kratko, neka pitanja od krucijalnog značaja za dobro privređivanje. Za ovu priliku samo:

-biznis barijere u RCG ( na republičkom i lokalnom nivou)

-siva ekonomija i rad na crno

-oganizovani kriminal i korupcija

-poreska i druga opterećenja poslodavaca.

Biznis barijere u RCG je najlakše prepoznati kroz: Nedovoljno uravnotežen i predvidljiv zakonski i regulativni okvir za osnivanje i rad oprivrednih društava što doprinosi težini, riziku i rastu troškova poslovanja u RCG. Pri ovom je posebno značajno polje neodređene legislative o malim i srednjim privrednim društvima.

Postupci dobijanja dozvola za rad i raznih odobrenja, iako decentralizovanih u principu, veoma su komplikovani i značajan su prostor za arbitrarnost , odnosno upotrebu diskrecinih prava nosilaca izvršnih vlasti.

Saglasnost i rješenje se izdaju od velikog broja organa i institucija, kako na lokalnom tako i na republičkom nivou.Troškovi za dobijanje odobrenja za rad se ne mogu precizno utvrditi, i po pravilu, su vrlo visoki uz česta preklapanja raznih naknada troškova teško razumljivih i ekonomsko opravdanih.

Inspekcijski organi nemaju razvijene kriterijume za odabir privrednih društava za vršenje inspekcijskog nadzora , niti učestalosti istog. Umjesto ovog nadležna ministarstva kreiraju i usvajaju operativne planove inspekcijskog nadzora.

Proces kupovine građevinskog zemljišta dugo traje uz nedostatak informacija o prethodnim transakcijama i postignutim cjenama.

Posebno nema baze podataka o neizgrađenim zemljištima. Često je teško biti siguran da je prodavac vlasnik zemljišta što otežava određivanje titulara imovine u slučaju sumnje.

Proces prenosa nepokretne imovine je spor i dugotrajan. Ne postoje sankcije za kašnjenje postupaka.

Fiskalno opterećenje (broj poreza i druge dažbine) je veći od optimalnog. Ukupna opterećenja se kreću i do 1,05 eura na 1 euro plate.Poslodavac plaća doprinose i u svoje ime i u ime zaposlenog, a postoje slučajevi plaćanja u skladu sa Opštim kolektivnim ugovorom.

Siva ekonomija kao oblik privređivanja koji izmiče evidentiranju i oporezivanju, u RCG se kreće i do 33% BDP ili oko 400 miliona eura.Siva ekonomija se javlja kroz razne oblike ilegalog uvoza i distribucije akciznih roba, puštanja u promet na unutrašnjem tržištu roba namenjenih izvozu, prodaja roba i usluga na gotovinu bez evidencije, međukreditiranje građana van zakonskih okvira(zelenaštvo) izvlačenje i zadržavanje novca van kanala platnog prometa, bespravna gradnja i sl.

Crno tržište radne snage se javlja u različitim oblicima : najdrastičniji vid obuhvata obavljanje različitih kriminalnih poslova, a kao drugi vidovi su najčešće: obavljanje brojnih samostalnih djelatnosti van zakonskih okvira(sitna trgovina i šverc –proizvodnja u kućnoj radinosti, vršenje zanatskih usluga isl.) držanje radnika koji nijesu prijavljeni, zloupotreba rada preko omladinskih i studenskih zadruga isl.

Potencirani problemi za sada izvjesno nijesu dobar saveznik biznis sektoru za aktivno bavljenje pitanjima spona i saradnje sa sektorom volonterizma.

Volonterski servisi teško da pripadaju svjetu preduzetništva ili neke druge profitabilne aktivnosti. Biznis sektor teži :

-ekonomski podnošljivom privrednom ambijentu stvorenom od strane države

-pouzdanom i lakom prepoznavanju troškova privređivanja a posebno troškova zaposlenih

-podnošljivom poreskom režimu na duži period

-zaštiti od nelojalne konkurencije i monopola uključujući i džavne monopole

-pouzdanom bankarskom sistemu u funkciji razvoja

-optimizaciji profita, pružanjem roba i usluga na tržištu

Privredna društva i preduzetnici nijesu organizatori volonterizma budući da to "pripada" drugim subjektima, prije svega državnim institucijama, institucijama lokalne samuprave i nevladinim organizacijama.

Servisi volonterskog sektora se pružaju "uživo" aktivnostima pojedinaca ili oranizovanih grupa ali njihova osnovna karakteristika- dobrovoljnost nije dovoljna za poslodavca. Poslodavac želi da kao rezultat zaključenog ugovora sa zaposlenim dobije u datom vremenu određeni proizvod, uslugu utvrđenog kvaliteta, obezbjeđen u utvrđenom režimu troškova, čiji proces nastajanja do pojave na tržištu mora biti kontrolisan i po osnovu te kontrole disciplinski i materijalno sankcionisan što nije slučaj za prirodu volonterskog angažovanja.

Čini se s toga da biznis sektor nije prava adresa za korišćenje volonterskih servisa. Biznis sektor preferira čisto ekonomsku računicu koja obezbeđuje profit , te stroge koordinate profesionalnog živog rada. Istovremenost aktivnosti privređivanja i aktivnosti volonterizma kod poslodavca, izvjesno nije dobra formula. Nasuprot iznjetom biznis sektor ima razloga da koegzistira sa volonterskim sektorom, posebno sa stanovišta društvene odgovornosti privrednih društava i preduzetnika da kroz vidove podrške aktivnostima i raznim oblicima finansijskih davanja usmjerenih ka volonterskom sektoru utiču na opštu dobrobit u RCG, širenje prostora izbora, sigurnosti i pravičnosti za što širi krug ljudi.

IV ZAKONODAVSTVO RCG I VOLONTERIZAM ( de lege ferenda)

Nepostojanje propisa , odnosno pravna neuređenost pojedinih odnosa koji su zbilja u RCG opominje.

RCG kao država zasnovana na vladavini prava nasumnjivo treba da uredi i sferu odnosa u volonterskom sektoru.Prilika je da se to učini cjelovitim rješenjima koja će za potrebe RCG, optimalno normirati odnose u volonterskom sektoru. Mogući pristupi pravnom normiranju u volonterskom sektoru, čini se, trebalo bi da se kreću u pravcu donošenja jednog opšeg zakona o volonterizmu. Ovo utoliko prije što treba imati u vidu i preporuke Savjeta Evrope koje upujućuju na potrebu definisanja volonterizma na nacionalnom nivou.

Iz pojedinih segmentarnih normiranja pitanja volonterizma kroz pojedine zakone, trebalo bi pojmovno i sadržajno "očistiti" ono što nije volonterizam, budući da "pripada" drugim pravnim institutima.

Vredjelo bi takođe preispitati poreske olakšice i stimulacije date na raspolaganju biznis sektoru kako bi odgovarajuća finansijska sredstva mogli usmjeravati ka volonterskom sektoru. Nijesmo skloni, bez donošenja celovitog opšeg zakona o volonterizmu palijativnim rješenjima uređivati dio odnosa koji se odnose na volonterski sektor, posebno ne u zakonima koji izvjesno regulišu potpuno drugu materiju kao što je to Zakon o radu.

Ono što se eventualno može ponuditi u postupku donošenja novog Zakona o radu je jasna upućujuća norma da se volonterski rad uređuje posebnim zakonom.

Budući da Programom Vlade RCG za 2007. god. nije predviđeno donošenje Zakona o volonterizmu , bilo bi dobro iskoristiti sinergijsko dejstvo zainteresovanih subjekata, učesnika, ovog Okruglog stola u pravcu daljeg aktivnog lobiranja i uticaja koji bi rezultiralo što skorijem pravnom uređivnju oblasti volonterizma RCG. Ponuđeni, a sigurno i drugi materijali i poruke sa ovog Okuglog stola mogu poslužiti kao korisna građa neophodna u poštovanju principa, "dobrih" propisa.