Novac pitanje svih pitanja
Fond rada, koji treba da bude posvećen zaposlenima za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promjena u društvu, prema najoptimističnijim prognozama, mogao bi biti osnovan krajem marta ove godine. Sporazum o osnivanju je prošlog mjeseca poslat na adrese premijera Mila Đukanovića, ministra rada i socijalnog staranja Slavoljuba Stijepovića i predsjednika SSCG Danila Popovića i uskoro se očekuju odgovori, najkasnije do kraja februara. Iz Unije poslodavaca navode da uz dobru volju i osjećaj da je Fond zaista potreban, ni novac nije problem
Osnivanje Fonda bilo je propisano Zakonom o zapošljavanju iz februara 2002. ali ni nakon četiri godine, Fond nije zaživio.
Potpredsjednik Unije poslodavaca Ivan Mitrović ističe da su u izradi radnog materijala, konsultovali i Savez sindikata, s kojima su imali gotovo identične stavove.
- Sada samo čekamo da se usaglasi Vlada. Nakon potpisivanja sporazuma, ide se u izradu akata, formiranje upravnog odbora i obezbjeđivanje sredstava – kazao je Mitrović za Republiku i dodao da je predviđeno da se Fond finasira iz Budžeta, od poslodavaca, Sindikata i sredstava koja će se dobiti privatizacijom. Prema mišljenju radne grupe, kojom je Mitrović predsjedavao, Crna Gora može naći novac, uz dobru volju. Kako je naveo, realno je očekivati da Fond zaživi u prvoj polovini 2006. godine. Kada je riječ o finansiranju, iz Unije je ranije isticano da bi se sredstva mogla naći određenim prerasporedom sredstava od procesa privatizacije, sredstava namijenjenih zapošljavanju i drugih sredstava iz crnogorskog Budžeta, budžeta lokalnih samouprava, Fonda solidarnosti SSCG, kao i sredstvima koja bi se obezbijedila putem donacija.
- Ne postavlja se pitanje da li je moguće rješavati problem tehnoloških viškova, već se to mora uraditi i sva tri partnera, svako sa svoje strane, treba da doprinese rješavanju tog problema – kazali su u Uniji. Pri tome, kako smatraju, teret socijale se ne smije prebaciti na leđa privatnog sektora i preduzetnika, koji je na jednoj strani u fazi razvoja, a na drugoj strani to je defakto jedini ventil za upošljavanje viškova.
U tom smislu, prema njima, država snosi najveću odgovornost i za tehnološke viškove, odnosno kvalitetne socijalne programe, ali i za stvaranje kvalitetnog ambijenta koji će stimulativno djelovati na razvoj biznisa i privatne inicijative.