Problem nedostatka, odnosno manjka javnih prihoda ne može se rješavati povećanjem važećih poreskih stopa ili uvođenjem novih vrsta poreskih oblika jer se radi o scenariju koji vodi multipliciranju postojećih problema privrede i može rezultirati gašenjem velikog broja privrednih subjekata - naročito onih iz sektora MSP. Stoga, Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) i ovom prilikom naglašava zabrinutost zbog najave Vlade o uvođenju mjera štednje koje uključuju povećanje opšte stope PDV-a sa 19% na 21%, te uvođenje većih akciza (na cigarete, alkohol, ugalj i gaziranu vodu koja se zaslađuje), jer će takav potez dodatno ugroziti održivost i opstanak privrednih subjekata kroz rast svih ulaznih troškova, uticaće na poskupljenje roba i usluga, negativno se odraziti na plasiranje proizvoda i usluga, te dovesti do pada prihoda. U konačnom, navedeni scenario dovešće do pada životnog standarda, ali i do smanjenja javnih prihoda, što je potpuno u suprotnosti od onoga što je cilj najavljenih mjera Vlade.

Zato se pitamo da li je Vlada prije donošenja ovakvog seta mjera izvršila ozbiljnu analizu indikatora koji se odnose na stanje privrede i, ako jeste, da li je ta analiza pokazala da privreda može da istrpi još jedan, ovako veliki namet? Takođe, da li je u tom procesu analize konsultovala ili bar uvažila preporuke socijalnih partnera, te po tom osnovu kreirala okvir koji će omogućiti da pozitivni efekti planiranih mjera nadmaše ili makar minimiziraju one negativne?

Izgleda da u Crnoj Gori još uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja za to da realni sektor ne može biti ni održiv, ali ni razvojno orjentisan, dok god njegovo poslovanje prate negativan bilans i rashodi koji su veći od prihoda. U ovom trenutku, 99% crnogorske privrede čine mala i srednja preduzeća od kojih većina posluje na ivici održivosti. Podaci pokazuju da je blokirano više od 15.400 računa preduzeća (što čini skoro 50% realnog sektora), pri čemu se taj broj iz godine u godinu povećava. I dok privrednici grcaju u dugovima, bore se s nelikvidnošću, problemima naplate potraživanja i sive ekonomije, svjedoci smo odluka koje ne govore u prilog podrške poslovanju preduzeća, već dovode u pitanje njihov dalji opstanak. Zato pitamo šta je sa svim onim preporukama za koje se UPCG već duži niz godina uporno zalaže, posebno s aspekta izgradnje stimulativnog poslovnog ambijenta koji vodi rastu ekonomskih aktivnosti, proinvesticiono i izvozno je orjentisan, omogućuje kreiranje novih radnih mjesta i napredak cijelog društva? Da li će i kada doći vrijeme da se Vlada konačno obračuna sa rastućim problemom neformalne ekonomije i uvaži činjenicu da upravo napori usmjereni širenju kruga poreskih obveznika (putem prevođenja poslovanja iz tzv. sive u formalnu zonu) mogu obezbijediti značajno veće budžetske prihode? Isto važi i za ogromnu armiju zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji i javnim preduzećima, koja broji oko 50.000, karakteriše je sporost i upitna efikasnost, a njeno izdržavanje pada na leđa upravo ovako oslabljene privrede.

Predvidivost i stabilnost poslovnog ambijenta počiva na osluškivanju potreba privrednika tj. onih koji stvaraju, zapošljavaju, pune budžet i obezbjeđuju održivost javnih finansija. U UPCG smatramo da je krajnje vrijeme da se prema njima na taj način i ophodimo.