+382 (0)20 209 250 | ENG

Plate i budžetski prihodi mogu da rastu ako se smanji opterećenje na zarade

Vijesti 21/11/2018
Plate i budžetski prihodi mogu da rastu ako se smanji opterećenje na zarade

Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) godinama potencira pitanje visine opterećenja na zarade. U svim našim argumentacijama na ovu temu ukazivali smo na više nego jasnu činjenicu koja glasi: smanjenje opterećenja zarada dovodi do rasta neto plata, a zatim i do rasta budžetskih prihoda, izjavila je za Portal Analitika predsjednica UPCG Svetlana Vuksanović.

“Dodatno, promjena metodologije obračuna zarada i efekti ostvareni po tom osnovu doprinose i borbi protiv neformalne ekonomije tj. rada na crno, a što se pozitivno reflektuje na rast broja zaposlenih i rast javnih prihoda”, naglasila je Vuksanović u intervjuu za naš portal.

Podsjećajući da UPCG ima svoje predstavnika u radnoj grupi koja je formirana ovim povodom, Vuksanović je pozvala na strpljenje dok to tijelo ne završi posao.

“Pozivam sve da budu strpljivi, da se ne vrši dodatan pritisak javnosti, a sve u interesu kako bi se ovaj problem riješio što kvalitetnije i na dobrobit svih strana”, poručila je ona.

ANALITIKA: Da li je povećanje stope PDV-a početkom ove godine uticalo na rast cijena, pad tražnje i, kao posljedicu, pad prihoda preduzeća?

VUKSANOVIĆ: UPCG godinama insistira na ekonomskoj politici koja u fokus stavlja politike i mjere čijom se realizacijom obezbjeđuje stvaranje ambijenta za razvoj održivih preduzeća. Osim adekvatnog regulatornog okvira, to u prvom redu podrazumijeva sniženje postojećih poreskih opterećenja i eliminisanje brojnih nameta koji negativno utiču na konkurentnost, poslovnu stabilnost i razvoj poslovanja, investicije, zaposlenost (mjereno očuvanjem postojećih i otvaranjem novih radnih mjesta), te dugoročno održivi razvoj zemlje.

Ovakav stav UPCG je ponovila i krajem prošle godine, kada smo, uz iskazano razumijevanje za problem javnog duga i potrebe iznalaženja adekvatnog rješenja za njegovo rasterećenje/smanjenje, zahtijevali, ali i objašnjavali nadležnima da budžetski prihodi mogu (i treba) da se obezbijede na drugačiji način, a ne povećanjem stope PDV-a.

Kada se kreće sa mjerama konsolidacije, tada u fokus treba staviti prihodovnu stranu budžeta. Umjesto uvođenja dodatnih opterećenja privredi u vidu povećanja poreza, a s ciljem finansiranja javne potrošnje, treba intenzivirati aktivnosti na suzbijanju sive ekonomije o čemu UPCG godinama uporno priča. Takav pristup pokazao bi da postoji ozbiljna namjera države da se obračuna sa problemom čiji su pokazatelji alarmantni i govore da neformalna ekonomija učestvuje u rasponu 30 - 40 odsto u BDP-u (po nedavnim izjavama ministra finansija i predstavnika Poreske uprave), što je čist minus tj. gubitak koji što hitnije treba eliminisati i “prevesti” u formalne tokove, a time obezbijediti smanjenje jaza između državnih prihoda i rashoda.

Informacije o efektima povećanja stope PDV-a zahtijevaju prethodnu, detaljnu analizu koja će precizno pokazati odnos kretanja cijena u tekućoj u odnosu na 2017. godinu, po različitim parametrima.

U to treba uključiti i kretanja, tj. efekte po osnovu rasta cijena goriva koje je takođe dodatno uticalo na rast cijena ostalih proizvoda, zato što se cijene energenata ugrađuju u kalakulaciju cijena proizvoda i/ili usluga. Do tada, informacije kojima raspolažemo pokazuju da su se privrednici tokom ove godine na različite načine borili da ne ugroze prodaju svojih proizvoda i/ili usluga, odnosno u prvom redu da očuvaju poslovanje i svoju tržišnu poziciju.

Za razliku od onih koji su u pokušaju da koliko-toliko optimizuju poslovni rezultat morali da podignu cijene, postoji i jedan broj preduzeća koja su cijene ipak zadržala na istom nivou, ali su zato unutrašnjim rezervama kojima raspolažu pokrivala tu razliku nastalu zbog rasta stope PDV-a.

Iako je nivo cijena u prvom redu rezultat makroekonomske situacije i odnosa ponude i potražnje na tržištu, jasno je da povećanje PDV-a, kao posebno važnog segmenta u strukturi poreza, može dodatno doprinijeti rastu cijena, posebno kad je u pitanju proizvod tj. roba za kojom postoji velika potražnja, a na tržištu je nema dovoljno.

Sa druge strane, kreatori politika vrlo dobro znaju da se pad tražnje može negativno odraziti i na ukupne prihode za državu, što znači da povećanje PDV-a ne mora uvijek rezultirati i povećanjem prihoda državnog budžeta. Ovo naglašavam iz samo jednog razloga – matrica po kojoj se nedostajući budžetski prihodi obezbjeđuju povećanjem postojećih poreskih stopa ili uvođenjem novih poreskih oblika nije ni korisna ni efikasna ni ekonomski opravdana i nikako ne smije biti sveto pravilo po kojem se u ovakvim situacijama postupa.

Umjesto toga, korisnije bi bilo pozabaviti se brojkama na prihodnoj i rashodnoj strani budžeta, pristupiti racionalizaciji i smanjenju javne potrošnje (administracija je glomazna, a budžetska izdvajanja za isplate zarada zaposlenih u javnom sektoru prevelika), a zatim sprovesti mjere na koje UPCG već duži niz godina upućuje, od kojih prva uključuje smanjenje postojećeg nivoa sive zone putem većeg obuhvata poreskih obveznika i prevođenja onih iz neformalne ekonomije u formalne tokove.

ANALITIKA: Da li će UPCG nastaviti da insistira da se smanji opterećenje na zarade zaposlenih? Ima li bilo kakvih pomaka u tom pravcu?

VUKSANOVIĆ: Kada je pokrenuta inicijativa za uvećanje minimalne zarade, ona je u prvi plan stavila još jedno, posebno važno pitanje koje UPCG već godinama potencira, a to je pitanje visine opterećenja na zarade. U svim našim argumentacijama na ovu temu, ukazivali smo na više nego jasnu činjenicu koja glasi: smanjenje opterećenja zarada dovodi do rasta neto zarada, a zatim i do rasta budžetskih prihoda. Dodatno, promjena metodologije obračuna zarada i efekti ostvareni po tom osnovu doprinose i borbi protiv neformalne ekonomije tj. rada na crno, a što se pozitivno reflektuje na rast zaposlenih (poreski obveznici) i rast javnih prihoda.

UPCG ima svoje predstavnike u radnoj grupi koja je na nacionalnom nivou ovim povodom formirana. Kako je dogovoreno, učesnici u ovom procesu neće iznositi podatke koji se direktno odnose na rad radne grupe da bi se obezbijedili adekvatni uslovi rada i eliminisale mogućnosti za bilo kakav dodatni pritisak, a sve sa ciljem kreiranja analize koja je kvalitetna i može objektivno pokazati da li su privreda i država finansijski spremni da istrpe ovo uvećanje.

Zato još jednom pozivam sve da budu strpljivi, da daju vremena radnoj grupi da završi svoj posao, da se ne vrši dodatan pritisak javnosti, a sve u interesu kako bi se ovaj problem riješio što kvalitetnije i na dobrobit svih strana.

ANALITIKA: S obzirom da ste i direktorica kompanije "Philip Morris Montenegro", kako komentarišete smanjenje akcize na duvan i da li je po vašem mišljenju to bilo neophodno?

VUKSANOVIĆ: Da nije došlo do snižavanja akciza, opstanak legalnog tržišta duvanskih proizvoda u Crnoj Gori bio bi krajnje neizvjestan. Naime, nagli i neplanski rast akciznih nameta u avgustu prošle godine rezultirao je sa jedne strane padom prodaje legalnih cigareta većim od 35 odsto, a sa druge strane doveo do ekspanzije crnog tržišta koje je naraslo na više od 60 odsto ukupnog tržišta cigareta.

Zbog toga je ova mjera države bila neophodan prvi korak u zaustavljanju erozije legalnog tržišta. Ipak, pravi oporavak tržišta Crna Gora će imati tek kada se sprovede i druga neophodna mjera– suzbijanje nelegalne trgovine duvanskim proizvodima.

ANALITIKA: Da li o zaštiti na radu i dalje brine samo osam inspektora, triput manje nego što je standard EU? Zašto se ovaj posao izbjegava, imajući u vidu da se na oglase za prijem novih inspektora niko ne javlja?

VUKSANOVIĆ: Uz poslodavce i zaposlene, za bezbjednost radnog mjesta odgovornost snosi i država, kako kroz postupanja resornih ministarstava i drugih nadležnih institucija, kreiranje zakona i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast, tako i aktivnu ulogu inspekcijskih organa zaduženih za bezbjednost i zaštitu na radu. Ulaganja u mjere zaštite na radu donose brojne pozitivne efekte koji se manifestuju kroz smanjenje opterećenosti fondova socijalnog osiguranja, a time i niži nivo izdvajanja iz nacionalnog budžeta. Kada to imamo u vidu, za očekivati je da država posveti dužnu pažnju svim pitanjima koja će unaprijediti ovu oblast, posebno u dijelu koji se direktno odnosi na adekvatan broj lica koja vrše poslove inspekcijskog nadzora.

Dakle, jasno je da zaštita na radu i bezbjedno radno mjesto jesu i treba da budu prioritet za sve aktere na tržištu rada– i poslodavce i zaposlene i državu. Sa aspekta privrede, kada su radnici zadovoljni i bezbjedni, za očekivati je da će njihovi poslovni rezultati biti bolji, odnosno da će produktivnost biti veća, a poslovanje preduzeća ekonomičnije, rentabilnije i uspješnije.

Jedan od preduslova poslovne uspješnosti je upravo kvalitetan sistem zaštite postavljen tako da rizik od povrede ili oštećenja zdravlja na radnom mjestu ne postoji, ili je minimalan. Bezbjednost podjednako zavisi i od poslodavca i od samog radnika, što znači da poslodavac ima obavezu da za svakog radnika osigura bezbjedne i sigurne uslove za obavljanja posla, dok je obaveza zaposlenog da poštuje i ispunjava mjere zaštite i uputstva predviđena za konkretno radno mjesto, odnosno ono koje zaposleni pokriva. Jedino takav pristup donosi dobrobit kako za obje strane, tako i za cijelo društvo.

ANALITIKA: Kako komentarišete nazadovanje Crne Gore za osam mjesta u najnovijem Doing Business izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja, sa obrazloženjem da u Crnoj Gori nije došlo do poboljšanja ni u jednoj od oblasti koje se mjere u izvještaju?

VUKSANOVIĆ: Izvještaj Svjetske banke Doing business 2019 godine, jasno je ukazao na nazadovanje Crne Gore u odnosu na poziciju ostvarenu prošle godine. Ne ulazeći u konkretizaciju problema, navedeno šalje negativnu sliku o našoj ekonomiji i treba da posluži kao snažna, vrlo jasna smjernica za buduće aktivnosti i preduzete mjere u čijoj osnovi mora biti zajednički rad na stvaranju uslova za stabilan, predvidiv i povoljan poslovni ambijent.

Po lakoći poslovanja, Crna Gora se u odnosu na 190 posmatranih zemalja nalazi na 50. mjestu, što je takođe svojevrsna važna lekcija jer govori o tome da napredak na listi Doing business ne može biti ostvaren samo po osnovu usvajanja kvalitetnih propisa, već prvenstveno kvalitetnom primjenom tih istih propisa.

U UPCG očekujemo da će pokazatelji iz Doing business izveštaja biti od koristi Vladi kako u daljem postupku postavljanja prioriteta, tako i u mjerenju uspješnost reformi koje se sprovode. U tom dijelu, svakako mogu očekivati našu punu podršku i partnersku saradnju, posebno za pitanja koja su godinama fokus ukupnih zalaganja UPCG, a odnose se na kreiranje predvidivog i održivog poslovnog ambijenta, smanjenje opterećenja na zarade, suzbijanje neformalne ekonomije, uklanjanje parafiskalnih nameta, kreiranje stimulativnih mjera za razvoj privatnog sektora (posebno u dijelu inovacija i izvozno orjentisanih proizvoda), kao i efikasnost (i smanjenje) javne administracije na lokalnom i nacionalnom nivou.

Objavljeno 21. novembra 2018. godine, na portalu Analitika

Budite u toku sa aktivnostima UPCG.

Prijavite se za newsletter.