Povodom saopštenja Odbora udruženja trgovine Privredne komore Crne Gore (PKCG) od 9. juna 2021.godine, Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) se, zbog svih privrednika koje zastupa, smatra obaveznom oglasiti i podsjetiti donosioce odluka na najvišem nivou, kao i ukupnu javnost (stručnu i laičku), kako je došlo od uvođenja neradne nedelje za sektor trgovine i na čiju inicijativu je ista i uvedena. Ovim ne želimo da zanemarimo dugogodišnja i za nas potpuno legitimna zalaganja predstavnika Sindikata (za trgovinu) po istom ovom pitanju.

Ne možemo a ne osvrnuti se na paradoksalnu situaciju da je upravo Odbor PKCG koji je svojevremeno bio inicijator uvođenja neradne nedjelje i maltene kreator iste, iako je (znamo svi) zvanični obrađivač i predlagač Ministarstvo ekonomije i Vlada CG, sada zagovornik ukidanja iste, problematizujući njenu ustavnost i zakonitost, ujedno pozivajući se na nedostatak socijalnog dijaloga za razrješenje ovog pitanja.

Naime, prije dvije godine, Odbor PKCG svoja zalaganja i predloge potkrepljivao je nekim od sledećih argumenata: “Time bi u znatnoj mjeri bila povećana produktivnost rada, radnici bi bili zadovoljniji i odgovorniji prema radnim zadacima, provodili bi i planirani više vremena sa porodicom, poslodavci bi razvili mnogo veću društvenu odgovornost, smanjili bi se troškovi održavanja i redovna izdvajanja za usluge… (izvor: Saopštenje PKCG iz oktobra 2018.g objavljeno u crnogorskim medijima).

Ili pak, iz PKCG je u junu 2019. godine saopšteno da odluka o uvođenju neradne nedelje ne može biti neustavna, jer je donešena u skladu sa Zakonom o unutrašnjoj trgovini. Takav stav argumentovali su i konstatacijom: “Mislim da se tu neće ništa posebno desiti, taj Zakon je afirmativan sa stanovišta zaposlenih i njihovih potreba.” (Izvor: Portal Bankar).

Ministarstvo ekonomije je i na zvaničnim adresama saopštavalo da je procedura izmjena i dopuna Zakona pokrenuta na inicijativu poslodavaca i Privredne komore, koju su podržali sindikati i udruženja potrošača.

Ovo u trenutku kada je UPCG (sa svojim članstvom) bila usamljena u pravovremenom ukazivanju (prije njenog usvajanja) na problematičnost uvođenja ovakvog rješenja i kasnije, zbog svojih institucionalnih postupaka i diskusija na ovu temu, nailazila na nerazumijevanje i veliku osudu javnosti.

Diskutabilnost ove odredbe se prepoznavala ne samo s nivoa konzistenstnosti pravnog sistema (na osnovu čega ćemo i kasnije potkrepiti svoju Inicijativu za osporavanje zakonitosti i ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini) i privrednih prilika u CG, već i predviđanja s naše strane po pitanju njenog negativnog odražaja i na druge povezane djelatnosti – turizam i ugostiteljstvo. Očigledna zavisnost naših javnih prihoda, naime državnog budžeta od uspješnosti turističke sezone, dodatno se prepoznala tokom prošle godine zbog nastanka kovid pandemije, kada se apsolutno nismo mogli pohvaliti sa brojem gostiju za vrijeme ljetnjeg perioda i prilivom po tom osnovu.

Podsjećamo da je u koncipiranju odredbe iz 2019. god. izostao i socijalni dijalog. On se i odvijao bez učešća socijalnih partnera (reprezentativnih udruženja poslodavaca i sindikata) kao konstituenata Socijalnog savjeta CG.

Za UPCG nije sporno da fenomen (ne)radne nedelje treba posmatrati i s aspekta društvenih prilika i običaja u CG i unapređenja privatno-poslovnog balansa, a što bi se u tom slučaju moglo podvesti i za mnoge druge djelatnosti za koje je nedjelja radni dan. Međutim, smatrali smo da za svako takvo rješenje treba sačiniti procjenu i analizu uticaja na pravni, ekonomski, privredni i društveni ambijent u našoj zemlji, a da rješenje ovako osetljivog karaktera iziskuje konsenzus socijalnih partnera. Jednostavnim rečnikom - lako je bilo napisati odredbu, ali se morala imati percepcija kakve će biti posljedice iste, šta će ona proizvjesti, kao i na koga će sve ona imati direktan ili indirektan uticaj.

Zapravo iz tih razloga nas “naknadna pamet” Odbora PKCG i ne čudi, što samo dokazuje da je manjkao dodatni oprez i izostalo sagledavanje sa više aspekata prilikom kreiranja rešenja od uticaja i za pojedine sektore djelatnosti na kojima počiva crnogorska privreda.

U više navrata istaknuto je s naše strane da (ne)poštovanje odredbi Zakona o radu po pitanju dnevnog, sedmičnog odmora, vođenja evidencije o svim vidovima organizacije radnog vremena, prisutnosti na radu i sl. ne mogu biti inicijalna kapisla za uvođenje ovakvih rešenja, već sasvim suprotan pravac - otvorene diskusije socijalnih partnera, dovođenje u pitanje poštovanje propisa od strane poslodavaca, jačanje uloge i kapaciteta inspekcijskih organa, pojačanih kontrola u smislu neselektivnog i stručnog pristupa svakom objektu inspekcijskih nadzora.

Po osnovu spornog člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, trgovinski objekti u toku 2021. godine imaju 52 neradna dana po osnovu neradne nedjelje. Ako tome dodamo i 11 neradnih dana koji privrednicima, zaposlenima i građanima pripadaju po osnovu obilježavanja raznih praznika, dolazimo do podatka da ove godine, od ukupno 365 dana, čak 63 dana pripadaju kategoriji neradnih (17%). Tako, samo u maju 2021. godine imamo čak 9 neradnih dana (po osnovu spajanja neradne nedjelje sa prvomajskim, uskršnjim i praznikom povodom Dana nezavisnosti).

Primjena ove odredbe, uz okolnosti kojima cijeli svijet svedoči, te s tim u vezi i uvođenje privremenih mjera sa ciljem suzbijanja i sprečavanja prenošenja novog korona virusa, se samo nadovezala na svo ovo vrijeme zabrane i ograničenja rada za trgovinske subjekte, što je za male trgovce u nerazvijenim opštinama bilo dodatno ugrožavajuće za njihovo dalje poslovanje.

Prošla su 22 mjeseca od naše inicijative upućene Ustavnom sudu, a sa današnjim danom podnijete su 4 urgencije za odlučivanje po ovom pitanju, te koristimo priliku da mu se, i ovim putem, javno obratimo. Ne bismo željeli da dođemo u sutuaciju da Ta institucija da primat inicijativama i podnescima koji su u međuvremenu pristigli i trenutno su aktuelni. Vjerujemo da ovo pitanje ima atribut značaja od javnog interesa, i kao takvo treba da bude od interesovanja kako za državu i njene institucije, tako i za sve građane koji žive i privređuju u Crnoj Gori.